OTVORENO PISMO

MEDIJIMA
(PISMO UPUĆENO I VISOKIM ZVANIČNICIMA REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE HRVATSKE)

Savez bačkih Bunjevaca, kao politička organizacija osnovana sa ciljem da vodi brigu za ostvarivanje prava bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji

Podstaknuti sadržajem „Otvorenog pisma“ upućenog visokim zvaničnicima Republike Srbije i Republike Hrvatske i javnosti putem medija, od strane funkcionera hrvatskih institucija u Srbiji. Ne ulazeći u strukturu i sadržaj problema koje moguće ima hrvatska nacionalna manjina u Republici Srbiji, a na koje se u pismu ukazuje. Opredeljeni da razvijamo i negujemo zajedništvo i kvalitetne međunacionalne odnose i štitimo interese i prava bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji.

Ukazujemo:

- na nedopustivo obraćanje potpisnika „Otvorenog pisma“ u pogledu ostvarivanja prava i samog položaja pripadnika bunjevačke nacionalne manjine u Republici Srbiji, a koje se ogleda u otvorenom nepoštovanju prava na samobitnost bunjevačke nacionalne manjine u Republici Srbiji i negiranju prava na postojanje nacionalne manjine pod imenom Bunjevci.

- na činjenicu da je postojanje nacionalne manjine pod imenom Bunjevci, omogućeno odredbama  Međunarodne okvirne konvencije o ljudskim i manjinskim pravima, kao i međunarodnim normama iz oblasti ljudskih i manjinskih prava, te da je uređeno Ustavom i Zakonom Republike Srbije.

- da pripadnici bunjevačke nacionalne manjine u Republici Srbiji, slobodno i svojom voljom koriste prava na iskazivanje brige za očuvanjem sopstvenog identiteta, izborom Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine i drugih institucija u skladu sa Ustavom i Zakonom Republike Srbije.

- da niko nema pravo, naročito ne nosioci funkcija hrvatskih institucija u Srbiji, da u ime pripadnika bunjevačke nacionalne manjine tvrdi; citiramo: „.. pripadnici subetničke skupine i predstavnici hrvatskih institucija u Vojvodini jesmo baštinici bunjevačke kulturne tradicije...“, te da; citiramo: „ da svoju materinsku novoštokavsku ikavicu...“, te da; citiramo: „ .. imamo puno civilizacijsko, međunarodno zajamčeno i ustavno pravo koristiti se svojim subetničkim bunjevačkim imenom kao jednim od regionalnih hrvatskih entonima...“.

- da niko nema pravo, da poziva kako je navedeno; citiramo: „ ... najviše političke i kulturne predstavnike Republike Srbije, domicilne države bačkih bunjevačkih Hrvata, i Republike Hrvatske, matične države bunjevačkih i svih drugih Hrvata...“.
I drugo a naročito nema pravo da osuđuje državu Srbiju zato što po zakonu poštuje prava manjina ravnopravno za sve, posebno ukazujemo da se na ovaj način čini delo usmereno protiv ljudskih i manjinskih prava. U ovom slučaju protiv prava koja imaju pripadnici bunjevačkog naroda u svojoj matičnoj državi Srbiji.

Te pozivamo:

- najviše političke i kulturne predstavnike Republike Srbije, da osude ovakve istupe pojedinaca i grupa bez obzira kojoj nacionalnoj skupini pripadaju i da zaštite integritet pripadnika bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji.

- nadležne izvršne i pravosudne organe u Republici Srbiji, da sprovedu postupak utvrđivanja odgovornosti za lica koja ovakvim istupima čine dela protivna Ustavu i Zakonu.

- najviše političke i kulturne predstavnike Republike Hrvatske, matične države Hrvata u Srbiji, da ukažu predstavnicima institucija Hrvata u Srbiji, da je njihova obaveza i pravo da se staraju o ostvarivanju prava pripadnika Hrvata koji žive u domicilnoj državi Srbiji, a ne da svojim delovanjem izazivaju nacionalnu tenziju i netrpeljivost napadajući i osporavajući prava pripadnika drugih nacionalnih manjina u Srbiji, u ovom slučaju Bunjevaca, i da svojim stavovima i zahtevima provociraju nesporazume.

MOGLI BI SE ZAPITATI

Iako nije naše da sudimo o kvalitetu brige koju hrvatske institucije sprovode u pogledu ostvarivanja prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, zašto se gotovo po pravilu, mahom sve političke, obrazovne, informativne, kulturne aktivnosti koncentrišu u Subotici i na severu Vojvodine, a tu živi samo jedna četvrtina od ukupnog broja Hrvata u Vojvodini? Da li je to što se manifestuje u aktivnostima briga o pravima hrvatske nacionalne manjine u Srbiji ili možda briga o pozicijama jedne grupe ljudi, koja se u ovom pismu uglavnom identifikovala, u nedostatku pravih rezultata u pogledu ostvarivanja prava hrvatske nacionalne manjine?